nedjelja, 29.04.2007.

Sječam se...

Sječam te se ...
Naših pogleda,osmijeha...
Boli me i sama pomisao na to,
Bilo je lijepo,ali okrutno prekinuto...

Bio je to raj,pa se pretvorio u pakao,
Mjesto meni dobro znano...
Voljela sam te oči,
Taj vragolast osmijeh
ali sad su ostala samo sječanja...

Tko bi onda shvatio,da te mrzim
Iz dna duše i da te
istodobno volim ...

Neznam ni sama koliko
Puta pitala sam se:"zašto ???"
Pomirih se odavno sa sudbinom,
Sada više ne mogu ...

četvrtak, 05.04.2007.

Priča za laku noć...

Živjela jednom jedna Martina...Bila je nesretno zaljubljena u u jednog dječaka ...nazovimo ga Marinko...
No on to nije znao...pa je bio u depri jer je mislio da ga nitko ne voli...
Ona si je zbog tuge oduzela život,a on koji je bio zaljubljen u nju je mislio da se ubila zbog njegove ružnoće...
Njezin ga je duh ni u smrti nije mogao zaboraviti pa ga je svaki jebeni dan pratila...
0n je na kraju prohodao s curom ...nazovimo je Tanja ...
Martinin duh je bio toliko bjesan da je smislio strašnu osvetu...Počela je slušati cajke...
Bog je bio toliko bjesan da ju je iz svijeta mrtvih vratio u svijet živih sa strašnom kaznom da svake večeri do ponovne smrti koliko god se trudila ne može skinuti šminku...

OVA PRIČA NE TEMELJI SE NE ISTINITIM DOGAĐAJIMA I U POTPUNOSTI IMA VEZE S JEDNOM OSOBOM...

nedjelja, 01.04.2007.

EYYYYYYYYYYYYYYYYY

Za razliku od svih drugih blogera meni se baš da pisat post! od svih mojih događaja koji su se dogodili htjela bi spomenuti samo jedan.
Idem ja ulicom i neka mi šminkerica vikne : "Sotono" ...jer sam nosila majicu Bodoma.To me uopće nije povrijedilo,al me navelo na razmišljanje o tome što drugi misle o meni:

-STARCI-da sam super(samo neuredna)
-PROFAĆI-da sam mirna,pametna...
-FRENDOVI-da sam ok samo što slušam metal,rock...
-DEČKI IZ RAZREDA-da sam štreber
-SVI OSTALI-da nisam normalna jer sam u crnom i jer volim slusat korn...

P.S-ove dolje pjesme nisu u mom životu nego o onome što me drugi zamole da im napišem

četvrtak, 29.03.2007.

ZA jednu osobu...

Osjećam te...
Približavaš mi se...
Pokušavaš zadržati...
Izmičem ti...,
Bježim posljednji put...

Ni ja to ne želim,
Ne znam ni sama Zašto,
Ne proganjaj me više,
Bježim...

Osvrni se malo,
Pogledaj kako ga gledam,
Pa mi reci što i sam znaš,
Gotovo je,a nije ni počelo...

Shvatičeš me,
Kad ti ova pjesma stigne,
Koliko ga volim,
Da sam našla ono što i ti tražiš,
Sebe...

nedjelja, 25.03.2007.

Za BETU,Martinu.....

1000 godina plakala sam za tobom,
a ti me više nečeeš ni pogledati,
bezvoljno me gledaš,
a moje ruke zajedno sa srcem
krvare za tobom...

Sad me samo smrt može spasiti
od ljubavi koja se tvojim
imenom zove,neću se ubiti
samo ću potonuti u dubinu
koja već je tu...

Ako te i u smrti zaboravim
biti ću sretna,
ako te ikada prestane voljeti,
biti će to nakon što mi nož srce probode...

Toliko te volim,ali i mrzim
tvoje prekrasne oči i sjajni osmijeh,
poreću kolike laži si mi izrekao
koliko tuge izazvao...

Reci mi posljednji put da me voliš
povrijedit ću te baš iz pakosti,
dušo,sada je tvoj red da plačeš!!!

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.